Osim navedenog, djeca u vrtiću, kao i kod kuće uvježbavaju i usvajaju i mnoge druge vještine i sposobnosti važne za početno školovanje, u prvom redu one koje su u osnovi početnog pisanja i čitanja, a što je svakako najvažniji obrazovni segment na početku školovanja. Djeca uvježbavaju sposobnosti fine kontrole pokreta ruku (tzv. fina motorika i okulomotorna koordinacija) i na taj način stječu vještine potrebne za “tehničku stranu” početnog pisanja (grafomotoriku).
Shvaćanje da su riječi sastavljene od serije glasova, te mogućnost rastavljanja i sastavljanja riječi na sastavne dijelove također predstavlja sposobnost koja je veoma važna za početno opismenjavanje. Djeca uvježbavaju “slovkanje”, uočavanje prvog i zadnjeg glasa u riječi, rastavljanje cijele riječi na glasove, kao i sastavljanje riječi od pojedinih glasova (dijete nauči s kojim slovom neka riječ počinje, s kojim završava i koja ju slova (glasovi) sačinjavaju).
U početku su to kratke riječi, a kasnije sve duže. Neka djeca imaju s tim više problema, i kod njih je potrebno više uvježbavanja. Ponekad je dobro umjesto rastavljanja riječi na glasove uvježbavati rastavljanje riječi na slogove, koji su djeci ritmički bliži i jasniji (npr. ži-ra-fa), pa tek kasnije prijeći na rastavljanje riječi glasove.
I roditelji i vrtić će, naravno, zainteresirati djecu i za slova, tako da će do zadnje godine prije polaska u školu većina djece znati bar donekle pisati i čitati velika tiskana slova, a oni koji su posebno zainteresirani biti će u tome i prilično vješti.
Osnovni matematički pojmovi i operacije uvježbavaju se kroz igru do stupnja da dijete može uspješno baratati osnovnim pojmovima količine, procesom uspoređivanja, izjednačavanja, prebrojavanja elemenata, te da razumije logiku osnovnih računskih operacija (zbrajanja i oduzimanja).
Različitim aktivnostima i igrama djeca će uvježbavati i druge sposobnosti potrebne za kasnije uspješno svladavanje školskog gradiva, poput različitih sposobnosti i vještina iz područja govornog razvoja, razvoja percepcije, mišljenja, sposobnosti uočavanja bitnog, mogućnosti namjernog usmjeravanja pažnje na određeni sadržaj kroz određeno vrijeme, ustrajnosti i sl.
Osim toga, djeca pred školu stjecat će i druge važne kompetencije i znanja poput onih potrebnih za osamostaljivanje u brizi za sebe, za adekvatno komuniciranje s drugima, a proširivat će i produbljivati svoja znanja o svijetu oko sebe, različitim pojavama u okolini, prirodnim procesima, ljudima, živim bićima, stvarima, ljudskim djelima i sl.
Prije polaska u školu posebnu pažnju važno je posvetiti podučavanju djeteta o snalaženju u prometu. Stupanj osamostaljivanja djeteta u tom smislu treba uskladiti s njegovim mogućnostima, ali i sa realnim opasnostima u konkretnim situacijama.
Za dijete je svakako korisno da ga se upozna sa što više zanimljivih stvari iz njegove okoline, te da zajedno sa svojim najbližima aktivno sudjeluje u svom životu.
Namjerno i ciljano uvježbavanje pojedinih vještina i sposobnosti, u mjeri u kojoj je to potrebno, treba provoditi u skladu s djetetovim razvojnim mogućnostima, potrebama i željama, a svakako na način koji je djetetu zabavan i zanimljiv.
