Komunikacija je tipično ljudska sposobnost. Porijeklo riječi communico (dijeliti što s kime) jasno određuje važnost i osobitost ove ljudske sposobnosti. Već od samog djetetovog rođenja postoji potencijal za razvoj komunikacijskih vještina (vokalizacija, mijenjanje izraza lica, pokreti, pogledi…) naspram kojih djetetova okolina spremno odgovara i time mu pomaže da se komunikacija realizira. Komunikacija se dijeli na predjezičnu i jezičnu komunikaciju. Danas se sasvim sigurno može ustvrditi da dijete komunicira i prije no što dođe do jezika. Već od samog rođenja dijete

Djeca koja su polazila vrtić (kao i malu školu) na sasvim prirodan način nauče mnoge važne vještine koje su bitne za uspješan početak školovanja: u stanju su određeno vrijeme biti odvojena od svojih roditelja, uspješno vladaju različitim socijalnim vještinama: znaju uspostavljati relativno uspješne i stabilne odnose s vršnjacima, izboriti se za svoje potrebe u uvjetima grupe, komunicirati s drugim ljudima u koje stječu povjerenje, znaju se adekvatno postaviti u različitim socijalnim situacijama i sl. Sve su to vrlo značajne vještine,

Prostorno materijalno okruženje predstavlja jednu od važnijih struktura u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Kvalitetno prostorno materijalno okruženje nezaobilazna je pretpostavka kvalitete življenja, odgoja i učenja djece u vrtiću. Djeca su prirodni istraživači u aktivnoj potrazi za informacijama u svom okruženju. Promatranjem i istraživanjem pokušavaju razumjeti svijet oko sebe. „Kvalitetno prostorno materijalno okruženje  je esencijalni izvor učenja djece s obzirom na to da ona uče aktivno (istražujući, čineći), te surađujući s drugom djecom i odraslima.“ Razdoblje od rođenja do treće godine života, vrijeme