„Kvalitetno prostorno materijalno okruženje je esencijalni izvor učenja djece s obzirom na to da ona uče aktivno (istražujući, čineći), te surađujući s drugom djecom i odraslima.“
Razdoblje od rođenja do treće godine života, vrijeme je najintenzivnijeg učenja i razvoja djece, prema tome iznimno je važno djeci te dobi, osigurati izazovnu, poticajnu i na istraživanje usmjerenu okolinu u kojoj će djeca kroz igru otkrivati spoznaje o svijetu.
Pri uređenju stimulativnog okruženja ne bi se smjela zanemariti činjenica da djeca u dobi od prve do treće godine života mogu mnogo više nego što se to odraslima čini, a ne bi se smjelo ispustiti iz vida i da većina djece dnevno provodi u vrtiću po deset sati.
„Okruženju se pridaje posebna pažnja kao onom koje odgaja i obrazuje dijete, ono je treći odgojitelj zajedno sa timom od dva odgojitelja.“
Polazeći od suvremenih spoznaja, jasno se pokazala potreba da prostor djetetova odrastanja, igre i učenja treba oblikovati po mjeri djeteta. Dječji razvoj se stimulira određenim poticajima, prema tome treba voditi računa da su oni u skladu sa mogućnostima djece. Preveliki zahtjevi djeluju na dijete destimulativno i obeshrabrujuće , a premali nisu izazov.
„Osnovni bi princip rada u odgojno – obrazovnoj ustanovi trebao biti usmjerenost na dijete, tj. cjelokupan prostor, oprema, igračke i materijali trebali bi biti organizirani na način primjeren dobnim i individualnim osobinama one djece kojoj su namijenjeni.“
Koristeći različite vrste poticajnog materijala, uz pomoć različitih vještina i inteligencije, dijete aktivno radi na razvoju svih svojih razvojnih područja. Okruženje u velikoj mjeri utječe na socijalni, emocionalni, kognitivni i tjelesni razvoj djece. Odgojitelji su dužni okruženje pretvoriti u neku vrstu laboratorija u kojem će djeca eksperimentirati i doživljavati različita iskustva, pa će biti istraživači, umjetnici, prijatelji i znanstvenici.
„Odgojitelji trebaju strukturirati prostor tako da potiče dječju kreativnost i želju za eksperimentiranjem, otkrivanjem i rješavanjem problema.“
Bredekamp navodi da prostor u kojem djeca žive i uče treba biti raspoređen po centrima aktivnosti koji omogućuju različite vrste aktivnosti i iskustva, trebaju biti organizirani na način da podržavaju visoku autonomiju djeteta i omogućuju i potiču socijalne interakcije. Pri formiranju centara aktivnosti, treba se voditi računa i o tome da se odvoje tihi tj. centri za mirnu igru od bučnih centara, primjerice centar prometa i gradnje od centra početnog čitanja i pisanja. Dobro raspoređeni centri aktivnosti, opremljeni poticajnim materijalom, stvaraju djeci uvjete za individualan rad, ali i igru u manjim skupinama što doprinosi kvalitetnoj komunikaciji i interakciji, a sprječava nastajanje buke i gužve.
Materijal unutar prostora mora biti pregledan, djeci lako dostupan i posložen prema svojoj funkciji da je djetetu jasno kako s njim može rukovati. U određenom centru trebaju biti samo oni materijali koji njemu pripadaju, npr. likovni centar samo je likovni, no tijekom aktivnosti djeca ih mogu prenositi po vlastitom interesu.
„Materijali koji su održavani i smješteni na otvorenim policama govore im da su vrijedni njihove pozornosti i da se njima mogu samostalno poslužiti, a prazno mjesto, nastalo na polici, olakšava im da nakon uporabe vrate tamo gdje pripadaju. Koju vrstu poruka dijete dobiva ako su ormari s igračkama i materijalima zatvoreni?“
Na proces učenja i stvaranje novih iskustava utječe ponuda materijala. Izuzetno je važno kroz dostupnost, raznovrsnost i način ponude pedagoški osmišljenog materijala zadovoljiti individualne potrebe svakog djeteta, odnosno svakom djetetu osigurati materijale kroz koje će ono na svoj način konstruirati svoje znanje. Pedagoški neoblikovani i prirodni materijali djetetu pružaju priliku da istovremeno koristi više senzornih osjetila. Odgojitelji bi trebali poznavati razvojne karakteristike djece da bi osigurali aktivnosti i materijale primjerene određenoj dobnoj skupini.
Prostor oblikovan na ovaj način omogućuje djeci biranje aktivnosti prema vlastitom interesu, učenje korištenjem različitih osjetila i shvaćanje rješenja pomoću različitih metoda.
Prostor također pruža djetetu samostalno odlučivanje o vremenskom trajanju određene aktivnosti te doprinosi suradničkom učenju djece, kao i djece i odgojitelja. Potrebno je oblikovati okruženje u kojem će se dijete prema potrebi moći i osamiti, ili pak sudjelovati s drugom djecom i odgojiteljem, u kojem će moći birati aktivnosti, mjesto u kojem će ju obavljati, mjesto gdje će se osjećati dobrodošlim, sigurnim i samopouzdanim, kompetentnim, slobodnim i zadovoljnim.
„Djeci je potrebno pedagoški pripremljeno okruženje koje će biti ne samo primjereno, nego tako uređeno da će maksimalno podržavati i razvijati nove interese, sklonosti i sposobnosti.“
