Posljednjih dana među djecom je češća pojava simptoma koji ukazuju na mogućnost infekcije virusom koji izaziva mononukleozu. Kako bi se izbjegao strah i nepotrebna panika, dobro je biti informiran.
Mononukleoza ili “mono” je infekcija čiji su simptomi slični gripi i ona obično prođe sama od sebe za nekoliko tjedana, uz pomoć uzimanja dosta tekućine i odmora.
Što se događa u tijelu?
Mono najčešće uzrokuje vrlo učestao Epstein-Barr virus (EBV), kojem većina djece bude izložena u jednom trenutku, tijekom odrastanja. Bebe i mala djeca koja su zaražena EBV-om obično imaju blage simptome ili ih uopće nemaju. Ali, adolescenti koji se zaraze, vrlo često dobiju mononukleozu.
Većina ljudi bude izložena EBV-u tijekom djetinjstva. Kao i ostali herpes virusi, i ovaj ostaje pritajen u tijelu još dugo vremena nakon nestanka simptoma. Često do toga dođe kada je imuni sustav oslabljen nekom bolešću, liječenjem tumora ili transplantacijom organa ili koštane srži.
Koji su uzroci i rizici infekcije?
Mono se prenosi ljubljenjem, kašljanjem, kihanjem, ili na bilo koji drugi način koji uključuje kontakt sa slinom osobe zaražene virusom. (Zbog toga je nadimak mononukleoze, “bolest poljupca”). Mono se također može prenijeti i drugim vrstama kontakta, primjerice zajedničkom uporabom slamke ili pribora za jelo. Rjeđe se može prenijeti transfuzijom krvi. EBV živi u čovjekovim ustima i grlu, godinama nakon početne infekcije.
Simptomi mononukleoze
Često, simptomi mononukleoze mogu biti zamijenjeni sa simptomima gripe ili gnojnom upalom grla. U najvećem broju slučajeva bolest počinje povišenom temperaturom, 38-40°C, koja traje 7-10 dana, te drugim općim simptomima infekcije, kao što su: grlobolja, opća slabost, bol u mišićima i zglobovima, zimica, gubitak apetita i mučnina. Dobro bi bilo posjetiti pedijatra, ukoliko vaše dijete ima vrućicu, bolno grlo, otečene limfne čvorove (u vratu, pod pazuhom i na preponama), te ukoliko je prisutan stalni, neobjašnjiv umor i slabost.
Ostali simptomi mononukleoze mogu uključivati:
– glavobolje
– bolne mišiće
– uvećanu jetru i slezenu
– kožni osip
– bolove u trbuhu
– natečene žlijezde
Čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. U većine je infekcija gotovo bez simptoma.
Kod djeca koja boluju od mononukleoze, mogu se ispoljavati različite kombinacije ovih simptoma, a neki tinejdžeri mogu imati tako blage simptome, da ih je vrlo teško uočiti. Liječnik vašeg djeteta će vjerojatno htjeti napraviti analizu krvi kako bi uspostavio što točniju dijagnozu.
Simptomi obično nestaju sami od sebe unutar dva do četiri tjedna, no uvećani limfni čvorovi i slezena mogu potrajati duže. A kod neke djece, posebice kod tinejdžera, umor i slabost mogu potrajati i mjesecima.
Liječnici obično preporučuju da djeca koja se zaraze mononukleozom izbjegavaju sport barem mjesec dana nakon nestanka simptoma, zbog toga što uslijed bolesti dolazi do privremenog uvećanja slezene. Uvećana slezena može lako prsnuti i prouzročiti krvarenje, groznicu i bol u trbuhu, što zahtijeva hitan kirurški zahvat.
Komplikacije mononukleoze
Većina djece koja dobiju mono, u potpunosti se oporave bez ikakvih problema, no u rijetkim slučajevima može doći do komplikacija. Te komplikacije mogu uključivati krvne poremećaje, kao što su hemolitička anemija, uslijed koje dolazi do prijevremenog uništavanja crvenih krvnih stanica, i Bell-ova paraliza, koja se manifestira upalom živca lica koji može oslabiti i paralizirati mišiće lica (no, ta paraliziranost je obično privremenog karaktera).
Prevencija i liječenje mononukleoze
Najbolji način prevencije mononukleoze je ograničavanje zajedničkog korištenja čaše i ostalih izvora sline. Iako ne postoji cjepivo protiv Epstein-Barr-ovog virusa, možete spriječiti da vaše dijete ne dobije mono, tako što ćete se pobrinuti da ono izbjegava bliski kontakt sa ostalom zaraženom djecom. Ne postoji specifično liječenje ove bolesti, zapravo je liječenje simptomatsko. Infektivna mononukleoza u većini slučajeva prolazi bez komplikacija i posljedica.
Neophodno je relativno mirovanje sve dok traju opći simptomi bolesti (visoka temperatura, glavobolja, malaksalost).
U akutnoj fazi bolesnik treba unositi dostatnu količinu tekućine u organizam; ishrana treba biti lagana, a prostorija u kojoj bolesnik boravi redovno provjetravana i održavana sa određenim postotkom povećane vlažnosti.
Za smanjenje tjelesne temperature iznad 38°C, treba koristiti antipiretike, prvenstveno iz grupe Paracetamola, izbjegavajući Acetilisalicilnu kiselinu (Aspirin i srodne derivate).
Zapamtite, nikada nemojte davati aspirin djetetu koje ima virusnu bolest, zbog toga što se aspirin dovodi u vezu sa razvojem Reyevog sindroma, koji može prouzročiti dodatno krvarenje i otkazivanje funkcije jetre te može biti fatalan.
