Dob od 3.-4. Godine
U četvrtu godinu dijete ulazi uravnoteženo i prilično sigurno u sebe i svoju okolinu. U tome mu znatno pomaže već vrlo dobro razvijen govor i interes za jezik i komunikaciju. Više voli govoriti nego slušati.
S tri i pol godine može se pojaviti nesigurnost, neravnoteža i nekoordinacija koja se očituje u jednom ili svim područjima ponašanja. U motorici npr. se može pojaviti spoticanje, padanje, strah od visine, loša koordinacija u crtanju i građenju. Individualne razlike su velike. Nespretnija djeca tek sad započinju s usvajanjem motoričkih vještina. U mnoge djece su izražena ponašanja koja smanjuju napetost, npr. sisanje palca, griženje noktiju, kopanje nosa, žmirkanje očima i sl. I u odnosu s drugima dijete može imati teškoće. Svoju emocionalnu nesigurnost izražava plačem, zahtjevima, ljubomorom. U toj dobi dijete također počinje zaista doživljavati uspjeh i neuspjeh, tako da tu prepoznajemo početke samovrednovanja. To je dob kad su najvidljivija djetetova ograničenja u shvaćanju pojava vanjskog svijeta. Kažemo za mišljenje da je predoperacionalno. Dijete koje je oktuženo odraslima koji mu tumače svijet oko sebe i koje se više igra s drugom djecom brže će prevladavati ograničenja predoperacionalnog mišljenja. Zanima ga i funkcioniranje vlastitog tijela. Dijetetu je u tom periodu potrebno pokloniti puno strpljenja, pažnje i razumjevanja. Osim toga s četiri godine odjednom ulazi u period kada odjednom postaje previše sigurno u sebe i iskušava svoje sposobnosti i preko dopuštenih granica što ga može dovoditi u konflikte s okolinom i opasnost.
Dob od 4. do 5. godine
Četverogodišnje dijete prolazi kroz prilično burnu razvojnu fazu. Ono nerijetko prelazi dopuštene granice u mnogim područjima ponašanja, npr. udara nogama i rukama, bježi, ima ispade bijesa i sl. Na zahtijeve odraslih često reagira prkosno i drsko. U ovoj dobi djeca često izmišljaju pjesmice s prostim riječima, te ih namjerni i uz smijeh rabe. Potreba za samostalnošću i neovisnošću koja se pokazala kao prkos i negativizam postupno opada i pojavljuje se u novom obliku kao potreba za preuzimanjem inicijative. To je još uvijek doba neizvjesnosti, nesigurnosti, provjeravanja. Dijete pokušava shvatiti što je pravo, a što izmišljeno iako mu to stvara probleme. Jača unutrašnja motivacija. Uz manju pomoć odraslog dovršava započeto (ako počne graditi kući, to će na kraju i biti kuća, dok je kad je imao 4. godine to mogao postati kamion). U toj dobi dijete je veliki ispitivač i govornik, te pokazuje na verbalnom planu da je steklo već mnoga iskustva i znanja da razmišlja. Zanima da i druga strana slike, što je izvana, što iznutra i sl. Vidljiva je bolja kontrola i usavršavanje mnogih vještina.Dijete bolje podnosi frustracije, bolje crta, pokazuje prvi interes za slova i brojke. Za neku djecu to je doba dostizanja ostale djece, osobite za dječake koji su bili spori u razvoju motorike i govora, a često je to i doba ubrzanog nintelektualnog razvoja. To sređivanje i učvršćivanje vlastitih sposobnosti bit će s pet godina okrunjeno izraženijom ravnotežom, sigurnošću i stavom prema okolini.